Mi smo obitelj Čavlek iz Ivanca. Ima nas osmero u obitelji i kod nas je uvijek živo i radosno. Mama Silvija radi u osnovnoj školi, tata Petar je zaposlen u Javnobilježničkom uredu, Paula je studentica treće godine Glazbene pedagogije u Puli, Hana je studentica prve godine na studiju Socijalnog rada u Zagrebu, Marta završava prvi razred srednje ekonomske škole u Ivancu, Šimun peti razred osnovne škole, Mirjam treći razred osnovne škole, a Rahela je još u vrtiću. Dakle, trenutno pokrivamo sve odgojno-obrazovne institucije, od vrtića do fakulteta. Živimo u idiličnom okruženju podno planine Ivanščice, a pogled s prozora pruža se na jezero i šumu.
Stalno smo u pokretu, svi volimo plesati, igrati nogomet, svi osim mame i Rahele sviramo neki instrument i pjevamo pa smo tako uključeni u razne sportske klubove, plesne škole i zborove. Tata Petar u slobodno vrijeme izrađuje razne predmete od maslinovog drveta, a cijela naša ekipa daje mu ideje. Ponekad se svi uključimo u finaliziranje tatinih rukotvorina.
Najljepši trenuci su kada smo svi na okupu i spontano krenemo plesati, pjevati i dobro se zabavljati. Razgovori potraju do dugo u noć, ne slažemo se uvijek oko svega, ali se poštujemo i volimo. Često igramo društvene igre u koje uključujemo sve koji se u tom trenu nađu u našem domu, koji je većinom pun dobre ekipe. Najdraža igra nam je Alias jer se tu dobro nasmijemo. U blizini naše kuće stanuju naši bratići i sestrične. Ukupno nas je četrnaest samo s mamine strane pa ne nedostaje ekipe za nogomet, odbojku ili badminton na dvorištu. Mama stalno peče kolače i u tome joj se volimo pridružiti i napraviti malo nereda.
Kod nas je uvijek dinamično i izazovno je posložiti sve aktivnosti. Od roditeljskih, poslovnih, školskih, sve izvannastavne aktivnosti i obaveze u koje smo uključeni. Zbog toga je najvažnija dobra organizacija. Najveći izazov je dati svakom djetetu potrebno vrijeme i pratiti ga u njegovim obavezama, poticati u onome u čemu je talentiran, pomagati u onome što mu baš ne leži, uz put odgajati, tješiti…Često se desi da u isto vrijeme Paula ima neki koncert, Šimun nogometni turnir, Mirjam klavirsku produkciju, Marta utakmicu, pa u to još uleti roditeljski sastanak! To zna biti zahtjevno. Volimo podržati jedni druge u svemu, no to nije uvijek lako. Tada jednostavno moramo biti mudri i vidjeti kome je što prioritet. Zato su nam odnosi među nama najvažniji. Jedni druge slušamo i pomažemo si kad god i u čemu god možemo. Paula i Hana voze i spremaju mlađe kad stignu, pomažu na plesnim produkcijama, koncertima ili što je već potrebno. Kreativne su i same dolaze na zgodne ideje kako jedni drugima uljepšati važne trenutke, a i utješiti kad nije sve onako kako smo si zamislili.
Marta i Šimun pomažu oko čuvanja, zadaća, svi zajedno obavljamo kućanske poslove bez nekog rasporeda. Pravilo nam je da pokušamo pratiti što se oko nas događa i uskočiti kad je potrebno. Nismo svi uvijek jednako slobodni. Ali, ako je perilica oprala suđe, onaj tko je prvi slobodan, riješi taj zadatak. Isto je sa rubljem, glačanjem, čišćenjem… Na taj se način trudimo pripremati za život i učimo osluškivati potrebe drugih i dati od sebe onoliko i ono što možemo.
Kad se oko nečega ne slažemo ili dođe do svađe, glavni akteri moraju si napisati pisma u kojima navode sve pozitivne strane onog drugog, zbog čega se vole, što ih smeta i ideju kako to riješiti. Naravno da nisu uzbuđeni zbog toga i da im se to najmanje radi, ali mi najstarije još uvijek čuvamo ta pisma i znamo se tome dobro nasmijati. Ovi mlađi, jer nerado to rade, moraju dobro paziti da ih ne uhvatimo u svađi da ne moraju pisati pisma ili se puno grliti. Važno nam je međusobno prihvaćanje pa se trudimo čuvati leđa jedan drugome i ne previše tužakati. Nekima to slabije ide, al vježbamo strpljivost. Ono što najviše jača naše veze je zajednička molitva i razgovor na kraju dana. Kako smo mi starije na fakultetu, ponekad se povežemo video-pozivom. Imam i zajedničku obiteljsku Viber grupu koju smo nazvale „Mama me natjerala da napravim ovu grupu“. Trudimo se biti upućeni u sve što nam se događa i pomagati si koliko god je to moguće.
Ono što nas dodatno obogaćuje i povezuje su iznenađenja koja pripremamo jedni drugima za razne prigode. Posebna jela koja volimo, šaljive poklone, goste… Jednom je prilikom Paula htjela iznenaditi mamu za rođendan svojim dolaskom iz Pule pa je, kad je mama ušla u kuću, iskočila iz velike kutije sa mašnom! Naravno da je u tom pothvatu trebala dodatnu pomoć. To je još nešto što nam svima skupa pomaže u međusobnom rastu i prihvaćanju, ljudi oko nas. Imamo i veliku širu obitelj i puno kumstava, koji su obitelj koju smo sami birali. To nas međusobno obogaćuje. Svaki susret je prilika da nešto naučimo jedni od drugih, da se doživimo, često dobijemo neku dobru ideju, neki poticaj. Tu se razvija i empatija jer naučili smo biti na raspolaganju jedni drugima u svako doba. Doslovno, i u noći ako nas netko zatreba. Kad dođu veći problemi, bolesti pa čak i smrti voljenih, tu smo svi jedni za druge. Tad zaboravljamo sebe i trudimo se biti tu za onoga koji nas treba, slažemo prioritete. Mlađi to gledaju i na taj način najbolje uče.
Nije uvijek lako i daleko je od savršenog, ako uopće savršenstvo tu na zemlji postoji. No, zahvalni smo za sve prilike koje su nam pomogle u rastu. I teške i lijepe. Sve nam je to na izgradnju i blagoslov. Nema većeg bogatstva u obitelji od nas samih kad se stavljamo na raspolaganje jedni drugima. Jedni smo drugima dar. To se trudimo stalno si posvješćivati i biti zahvalni.
Ova 3plus priča na temu Kad se male ruke slože… Samo kako ih posložiti? u sklopu nagradnog darivanja povodom Mjeseca obitelji 2024. godine nagrađena je s 2 noćenja u Grebengradskoj Mednoj Hiži.
PRIDRUŽITE NAM SE:
Redovni član Udruge možete postati ako se skrbite za troje ili više djece do 27 godina starosti, pristupnicu ispunite OVDJE.
Želite podržati aktivnosti koje će pozitivno utjecati na kvalitetu života 3plus obitelji, no ne zadovoljavate uvjete za redovno članstvo? Postanite naš podupirući član i svojom donacijom podržite stvaranje bolje kvalitete života za obitelji s više djece, OVDJE.
