Mi smo obitelj Bunčić iz Novog Marofa. Našu sedmeročlanu obitelj čine tata Goran (44), mama Andrina (39) i djeca: Ivan (14), Dora (13), Andrija (9), Josip (6) i Karlo (10 mjeseci). Naš je tata vjeroučitelj katoličkog vjeronauka i radi u osnovnoj školi, Ivan i Dora su 7. i 6. razred, Andrija 3., Josip je vrtićarac, a mama magistra farmacije trenutno na roditeljskom dopustu s malenim Karlom.

 

U našem bi se kraju reklo da je cijela obitelj glazbeno ”navudrena” pa svi vole pjevati i svirati. Starija djeca pohađaju glazbenu školu. Ivan svira klavir, Dora flautu, a Andrija trubu. Mamina ljubav je klavir, a tatina harmonika i gitara. Vjerujemo da će se našem orkestru pridružiti i Josip i Karlo. Starija djeca pjevaju i u školskom zboru i klapi te u crkvenom dječjem zboru, a mama i tata su trenutno zbog obiteljske situacije uglavnom logistička podrška djeci.

 

U našoj obitelji novac zarađuju roditelji i njihove plaće su zajedničko primanje obitelji te ne postoje nikakve podjele na ”moj” i ”tvoj” novac, a podjele ne postoje niti u financijskim obavezama. S tim planom i dogovorom ušli smo pred 16 godina u brak sretni što ćemo zajedno stvarati našu budućnost. Glavni ekonom obitelji je tata. Njegova je zadaća voditi brigu o plaćanjima, rokovima, obavezama, a u dogovoru s mamom i o pojedinačnim potrebama i obiteljskim planovima. Tata zna koji su nam redoviti troškovi (režije, kredit, škola, vrtić…) i kako ostatak novaca najbolje rasporediti. Uvijek gledamo planirati unaprijed tako da iz mjeseca u mjesec štedimo kako bismo mogli podmiriti veće izdatke kao što su servisi automobila, registracije, osiguranja, ljetovanje ili neplanirani troškovi.

 

Uz dobru organizaciju i štedljiv životni stil uspijevamo sve uskladiti, a posebni izazov su razdoblja maminih porodiljnih dopusta kad su primanja manja. Zbog toga nam je u ovom životnom razdoblju glavni financijski prioritet štednja za periode manjih financijskih prihoda za vrijeme porodiljnih i podmirivanje financijskih zaduženja koja imamo zbog gradnje kuće u koju smo uselili prije 6 godina. Uz to je svakako i zajedničko ljetovanje kojem se svi jako vesele, a koje smo uspjevali ostvariti svake godine osim kad smo u ljeto imali novorođenče ili mamu u visokoj trudnoći. Sigurno je da će se kroz par godina i naši financijski prioriteti promijeniti u smjeru nastavka školovanja naše djece ili npr. kupnje novog vozila.

 

 

Želja i snova nikad ne nedostaje, kako onih dječjih, tako i onih koje imamo mi odrasli. Ipak, uvijek se vodimo razumom kad je u pitanju trošenje jer smatramo vrlo neodgovornim život van realnih financijskih mogućnosti. Često s djecom razgovaramo o financijama, o tome koliko nešto košta ili koliko je potrebno raditi da se za nešto zaradi. Željeli bismo da razviju zdrav stav o novcu kao o sredstvu, a ne cilju života.

 

 

Djecu učimo da budu štedljivi i skromni, da nauče ne ugađati svakom svojem hiru. Zbog toga ne dopuštamo kojekakva neplanirana trošenja, odlaske u dućan za zabavu, učestale kupovine nepotrebnih stvari pa makar to bile i sitnice. Za posebne prigode u obitelji kao što su rođendani ili Božić djeca dobivaju i veće poklone. Zajedno s njima planiramo što će tom prigodom dobiti ili koje ćemo njihove želje tom prigodom ostvariti.

 

 

Način na koji kupujemo i planiramo kupovine pokazao se korisnim za uštedu. Ovo su neki od naših principa:

 

• kupovinu namirnica obavljamo prema unaprijed pripremljenom popisu
• kupujemo veća pakiranja koja su isplativija
• kupujemo proizvode na akcijama
• kupujemo proizvode određenih robnih marki koji su povoljniji od srodnih proizvoda, a kvalitetom zadovoljavaju
• planiramo i sami spremamo zdrave domaće obroke umjesto da kupujemo gotovu hranu
• kupujemo sezonske namirnice
• kupovinu kućanskih i higijenskih potrepština obavljamo na kvartalnoj bazi u istom lancu trgovina koji nudi bonove s popustima, pogodnostima i program vjernosti s kojim je račun manji
• odjeću kupujemo na sniženjima ili u outlet prodavaonicama
• odjeću i obuću nasljeđujemo i razmjenjujemo s rodbinom i prijateljima

 

 

Učimo djecu da cilj štedljivog načina života nije samo osobna korist nego i pomaganje i razveseljavanje drugoga. Zbog toga se uključujemo u dobrotvorne akcije te ih učimo da budu široke ruke prema onome tko im u potrebi pozvoni na kućni prag, a i rođendanske poklone za svoje prijatelje djelomično financiraju iz svojih ušteđevina. Željeli bismo ih odgojiti da budu radišni, štedljivi, darežljivi i širokogrudni.

 

U svrhu odgoja u financijama naša djeca imaju i svoje ”štednje” i kasice.

 

Djeca viših razreda dobivaju tjedni džeparac simboličnog iznosa s kojim su slobodni raspolagati. Mogu ga potrošiti na sitne željice, npr. žvakaće, sok, časopis ili sl., ali ih potičemo da pokušaju uštedjeti kako bi većim iznosom novca mogli ostvariti veće ciljeve.

 

Manja djeca nemaju džeparac, ali skupljaju sitniš u malu kasicu. Povremeno, kad se skupi novčića, iskoriste ih za kupnju slatkiša. Kako bismo ih potaknuli na štednju, nudimo im pogodnosti. Npr., ako u kasici ima 9€ , ponudimo im da će dobiti 10€  ako se odluče staviti ih na veću štednju.

 

 

 

Osim kasice i džeparca, djeca imaju i veće kasice u koje skupljaju i štede novac za veće investicije – izlete, odjeću, igračku, rođendanske poklone….  U njih stavljaju novac koji su dobili od rodbine za rođendane ili slično, a i mi roditelji se povremeno pridružujemo sa ponekim iznosom. Velika djeca su već postavila i dugoročni cilj ove štednje – uštediti za polaganje vozačkog ispita.

 

 

Interesantno je kako je svako od naše djece posebno i drugačije kad je u pitanju novac. To smo iskusili na primjeru školskih izleta. Najstariji sin se sa svakog izleta vrati bez da je gotovo išta potrošio i odmah je spreman staviti ostatak na štednju. Njega gotovo moramo poticati da potroši. Kćer je odmjerena, ali će si rado priuštiti malo luksuza ako joj se pruži prilika, dok je naš sin Andrija pravi majstor za potrošiti. On je čak i posudio od prijatelja 50 centi koliko mu je nedostajalo da kupi još jednu sitnicu za mamu.

 

 

 

U odgoju za financije, baš kao i u drugim područjima, još je puno toga za naučiti. Posebno se to odnosi na sazrijevanje u emocijama prema imetku. Željeli bismo da djeca ne budu navezana na novac i da ne obavljaju posao zbog zarade nego iz ljubavi i odgovornosti za zajedničko dobro. Tako u obitelji financijski ne stimuliramo niti obavljanje kućanskih poslova, niti dobre ocjene. Djeca se, naravno, vesele kad za uspjeh budu nagrađeni od djedova i baka, a posebno kad ih za uspjehe na školskim natjecanjima nagrađuje Grad Novi Marof.

 

 

Srce nam je ispunjeno kad dijete kojem smo dopustili da novac potroši za sebe, kupi nešto i braći ili kad mališan od 6 ili 9 godina odluči svoje novčiće dati za siromašne.

 

 

 

 

Sretni smo kad naša obitelj uspije ostvariti svoje financijske ciljeve, ali ako neke želje i potrebe i ne budu ostvarene ili budu stavljene na čekanje, razgovaramo o tome s djecom i želimo da na nama prepoznaju kako nas to ne rastužuje, nego motivira, a da nam prava sreća leži u onome što novac ne može kupiti – zajedništvu i ljubavi velike obitelji.

 

 

 

 

Ova 3plus priča na temu upravljanja obiteljskim financijama u sklopu nagradnog darivanja povodom Mjeseca obitelji 2024. godine nagrađena je s 3 noćenja u Maistra Select mobilnoj kućici u kampu Veštar ili Polari, dobitnici će svoj odmor iskoristiti u terminu od 24.05. do 6.10.2024 sukladno raspoloživosti koju će dobitnici provjeriti sa call centrom Maistre.

 

 

PRIDRUŽITE NAM SE:

 

Redovni član Udruge možete postati ako se skrbite za troje ili više djece do 27 godina starosti, pristupnicu ispunite OVDJE.

 

Želite podržati aktivnosti koje će pozitivno utjecati na kvalitetu života 3plus obitelji, no ne zadovoljavate uvjete za redovno članstvo? Postanite naš podupirući član i svojom donacijom podržite stvaranje bolje kvalitete života za obitelji s više djece, OVDJE.