U vremenu u kojem se velika obitelj često promatra kroz prizmu tereta i brojnih izazova, obitelj Boltužić podsjeća da iza svakoga velikog obiteljskog doma stoje prije svega ljubav, međusobno povjerenje i zajedništvo. Njihova priča govori o muškarcu i ženi koji su se odlučili ljubiti, zajedno prihvaćati život i graditi obitelj korak po korak, vjerujući da se najvažnije životne odluke ne mogu uvijek unaprijed savršeno isplanirati.

Bojnica Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, nastavnica u Središtu za obuku Hrvatskog ratnog zrakoplovstva „Rudolf Perešin“, doktorandica, supruga i majka šestero djece – Melita Boltužić svojim životom pokazuje da se predanost domovini, obitelji i osobnom razvoju ne isključuju, nego mogu međusobno obogaćivati. Rođena je u Sisku i odrasla u obitelji hrvatskih branitelja, a svoj je profesionalni put izgradila u Hrvatskoj vojsci. Danas sa suprugom Bojanom i njihovih šestero djece živi u Murvici pokraj Zadra. Dobitnica je i titule najljepše mame Hrvatske u kategoriji Dijamant.

Za Udrugu Obitelji 3plus Melita Boltužić govori o ljubavi koja gradi obitelj, ulozi supružnika u roditeljstvu, radosti majčinstva, ljepoti života u velikoj obitelji i o tome što je potrebno kako bi se više mladih odvažilo na brak, roditeljstvo i otvorenost novom životu.

Mnogi mladi smatraju da prije osnivanja obitelji moraju imati riješene gotovo sve životne okolnosti. Što Vas je Vaše iskustvo naučilo o tome kada je čovjek zapravo spreman za brak i djecu i jesu li odluke o otvorenosti za još jedno dijete bile rezultat detaljnog planiranja?

Iz vlastitog iskustva naučila sam da čovjek nikada nije potpuno spreman za brak ni za djecu. Uvijek će postojati nešto što još nije riješeno – financije, posao, stambeno pitanje ili neki drugi životni izazov. Kada bismo čekali da sve bude savršeno posloženo, mnogi nikada ne bi napravili taj korak.

Za mene je puno važnije bilo imati osobu s kojom dijelim iste vrijednosti i spremnost da zajedno prolazimo kroz lijepe, ali i zahtjevne trenutke. Upravo se kroz zajednički život i roditeljstvo raste, uči i sazrijeva.

Otvorenost za još jedno dijete nije bila rezultat detaljnog planiranja niti računanja svih mogućih okolnosti. Naravno da smo promišljali o odgovornosti koju roditeljstvo nosi, ali konačna odluka uvijek je bila vođena ljubavlju, vjerom i uvjerenjem da djeca nisu prepreka ostvarivanju života, nego njegovo veliko obogaćenje. Svako naše dijete donijelo je nove izazove, ali još više radosti, i nikada nismo požalili što smo otvorili svoje srce i dom još jednom članu obitelji.

Koliko odnos između roditelja oblikuje djecu i ozračje u kojem odrastaju?

2. Vjerujem da djeca najviše uče promatrajući svoje roditelje. Način na koji se međusobno poštujemo, razgovaramo, rješavamo nesuglasice i pokazujemo ljubav ostavlja puno dublji trag od bilo koje odgojne lekcije. Kada između roditelja postoji ljubav, međusobno uvažavanje i zajedništvo, djeca odrastaju osjećajući se sigurno, voljeno i prihvaćeno. Upravo takvo obiteljsko ozračje daje im čvrste temelje za život i odnose koje će jednog dana i sami graditi.

Koliko je za ženu važna podrška supruga tijekom trudnoće i u prvim godinama majčinstva? Što biste poručili muškarcima o tome kako mogu pomoći svojoj supruzi da majčinstvo doživljava kao radost i da njihova obitelj ostane otvorena novom životu?

Iz vlastitog iskustva mogu reći da podrška supruga ne znači samo pomoći u praktičnim stvarima, nego prije svega biti prisutan – pokazati razumijevanje, pružiti riječ ohrabrenja, zagrljaj i dati do znanja da zajedno prolazite kroz svaki izazov. Kada žena osjeća da je voljena, poštovana i da nije sama u roditeljstvu, puno lakše doživljava majčinstvo kao radost, a ne kao teret. Muškarcima bih poručila da možda nisu oni koji nose dijete pod srcem, ali imaju iznimno važnu ulogu u tome kako će njihova supruga proživjeti trudnoću i prve godine roditeljstva. Njihova pažnja, strpljenje i spremnost da budu istinski partneri ostavljaju dubok trag ne samo na ženi nego i na cijeloj obitelji. 

Što je majčinstvo promijenilo u Vama?

Majčinstvo me naučilo biti strpljiva i svaki dan iznova darivati sebe. Svako dijete donijelo je nešto novo u moj život i pomoglo mi da otkrijem dijelove sebe koje prije nisam poznavala. Naučila sam da ljubav nije nešto što se dijeli na manje dijelove kada obitelj raste – upravo suprotno, ona se umnaža. Djeca su me naučila radovati se malim stvarima, biti zahvalna i prihvaćati da ne mora sve biti savršeno kako bi bilo lijepo.

Kada danas pogledate svoju obitelj, što biste izdvojili kao najveći dar i najljepšu radost koju Vam je donijelo majčinstvo? Postoje li trenuci u svakodnevici kada posebno osjetite koliko je velika obitelj bogatstvo?

Najveći dar je zajedništvo. Najljepši su mi oni sasvim obični trenuci – zajednički obroci, dječji smijeh, razgovori, zagrljaji i osjećaj da naš dom živi punim plućima. Upravo u toj svakodnevici najviše osjećam koliko je velika obitelj bogatstvo. Iako ima više organizacije i odgovornosti, radosti su višestruko veće.

Što biste poželjeli da svaka mlada žena zna o majčinstvu prije nego što jednoga dana i sama postane majka?

Voljela bih da zna da ne mora biti savršena majka kako bi bila najbolja majka svom djetetu. Djeci nije potrebna savršena mama, nego prisutna, nježna i iskrena. Majčinstvo će donijeti umor i izazove, ali će donijeti i ljubav kakvu je teško opisati riječima. To je iskustvo koje čovjeka mijenja i obogaćuje na najljepši mogući način.

Koja je, po Vašem mišljenju, najveća predrasuda o velikim obiteljima? Što ljudi koji nikada nisu živjeli u velikoj obitelji najčešće ne vide ili pogrešno zamišljaju?

Najčešća je predrasuda da u velikoj obitelji uvijek vlada kaos i da roditelji nemaju vremena za djecu. Nažalost, ponekad se ide i korak dalje pa se stvara slika da su velike obitelji siromašne, neuredne ili zapuštene, pa ih se nepravedno uspoređuje i etiketira na ružan način. Istina je potpuno drugačija – organizacija jest zahtjevnija, ali djeca uče dijeliti, pomagati jedni drugima i razvijaju snažan osjećaj zajedništva. U takvom okruženju djeca često odrastaju vrlo samostalno i odgovorno, jer ne mogu biti pod stalnim nadzorom niti „pod staklenim zvonom”, nego prirodno uče snalaziti se u svakodnevnim situacijama i brinuti jedni o drugima. Ljudi često vide samo broj djece, a ne vide količinu ljubavi, podrške i povezanosti koja se u takvim obiteljima svakodnevno gradi.

Mnogi smatraju da se žena mora odlučiti između profesionalnog ostvarenja i majčinstva. Što biste iz vlastitog iskustva rekli o tom odnosu?

Po prirodi sam osoba koja može nositi više uloga istodobno. Volim biti aktivna, organizirana i uvijek dati svoj maksimum, bilo u obitelji, bilo na poslu. Naravno da nije uvijek lako i da postoje dani kada je sve vrlo zahtjevno. Iskreno, ja ne radim zato što želim graditi karijeru pod svaku cijenu ili zbog nekakvog statusa. Radim zato što želim svojoj djeci pružiti sigurnost i što bolje uvjete za život. Velika obitelj nosi i velike financijske obveze. Želim da moja djeca imaju prilike razvijati svoje talente, baviti se sportom, školovati se i odrastati bez osjećaja da im nešto nedostaje. Zato osjećam odgovornost profesionalno napredovati i stvarati bolje uvjete za svoju obitelj. Ne doživljavam to kao izbor između majčinstva i karijere, nego kao dio iste odgovornosti prema svojoj obitelji. U svemu tome neizmjerno mi znači podrška supruga. Brak je partnerstvo i teško je nositi sve životne izazove bez osobe koja vas razumije, ohrabruje i dijeli s vama odgovornost. Jednako tako, zahvalna sam što moj poslodavac prepoznaje važnost obitelji i omogućuje mi da uskladim svoje profesionalne obveze s obiteljskim životom. Vjera mi je također veliko uporište. Ona me uči da svaki poziv koji nam je povjeren – bio to poziv majke, supruge ili profesionalca – može biti način služenja drugima ako ga živimo s ljubavlju i odgovornošću. Ne tvrdim da je lako niti da sve uvijek ide po planu, ali vjerujem da uz Božju pomoć, međusobnu podršku i spremnost na odricanje žena može biti ostvarena i u obitelji i u svom profesionalnom pozivu.

Smatrate li da iskustvo majčinstva može obogatiti ženu i u njezinu profesionalnom pozivu?

Apsolutno. Majčinstvo me naučilo bolje upravljati vremenom, donositi odluke u zahtjevnim situacijama i postavljati prave životne prioritete. Postala sam strpljivija, otpornija i osjetljivija na potrebe drugih ljudi. Sve su to kvalitete koje su mi pomogle i u profesionalnom životu. Danas drugačije promatram ljude, lakše razumijem njihove izazove i svjesnija sam koliko je važno biti podrška onima koji su nam povjereni.

Kao majka šestero djece iz prve ste ruke iskusili i ljepotu i izazove života velike obitelji. Kada biste danas imali priliku predložiti mjere koje bi obiteljima s troje i više djece doista olakšale svakodnevni život i dale im veću sigurnost, koje bi to bile?

Obiteljima s više djece najviše pomažu konkretne mjere koje olakšavaju svakodnevni život. To su dostupniji vrtići, kvalitetan produženi boravak u školama, porezne olakšice, povoljnije stambeno zbrinjavanje i fleksibilniji radni uvjeti za roditelje. Smatram da bi bilo dobro da dječji doplatak bude dostupniji svim obiteljima s djecom ili da se barem znatno podigne dohodovni cenzus za njegovo ostvarivanje. Također se to odnosi na sve novčane potpore. Danas često ispada da pravo na određene potpore imaju samo obitelji s najnižim primanjima. A upravo su troškovi odgoja i školovanja djece, izvanškolskih aktivnosti, odjeće i svega što prati odrastanje vrlo veliki, bez obzira na visinu primanja.

Jednako tako, smatram da bi trebalo dodatno unaprijediti naknade vezane uz trudnoću i roditeljstvo. Naknade nakon navršene prve godine života djeteta trebalo bi povisiti, kao i naknade za rad s polovicom punog radnog vremena. Također, smatram da bi i naknade za bolovanje zbog komplikacija u trudnoći trebale bolje pratiti stvarne životne troškove kako bi trudnice to razdoblje mogle provesti bez dodatnog financijskog opterećenja.

Vjerujem da bi upravo ovakve mjere roditeljima pružile veću sigurnost i pokazale da društvo doista prepoznaje vrijednost roditeljstva i ulaganja u obitelj. Nisam djecu rađala da bi bila na teret državi, ali pozdravljam svaku potporu koja stvarno dobro dođe bez obzira na primanja. Djeca nisu trošak, nego najveće bogatstvo svakog društva, i zato vjerujem da ulaganje u obitelji nije socijalni trošak, nego ulaganje u budućnost Hrvatske.

Što, po Vašem iskustvu, najviše utječe na odluku bračnih parova da se otvore još jednom djetetu?

Danas su troškovi života visoki – od hrane, odjeće i školskog pribora do stanovanja i drugih svakodnevnih potreba – dok su mnogim obiteljima primanja nedostatna da bi bezbrižno planirale proširenje obitelji. To kod mnogih mladih ljudi stvara nesigurnost i strah od budućnosti.

Jednako je važno i kakvu poruku društvo šalje roditeljima. Mnoge žene osjećaju zabrinutost hoće li zbog trudnoće ili majčinstva biti manje poželjne na tržištu rada ili hoće li imati razumijevanje poslodavca. Iako mnogi poslodavci pružaju veliku podršku, još uvijek postoje žene koje imaju osjećaj da ih trudnoća može usporiti u profesionalnom razvoju ili dovesti u nesigurniji položaj. Mislim da nijedna žena ne bi smjela biti dovedena u situaciju da mora birati između majčinstva i egzistencije.

Zato vjerujem da država, poslodavci i cijelo društvo trebaju jasnije pokazati da cijene roditeljstvo. Kada se obitelji osjećaju sigurno, kada znaju da neće biti kažnjene zato što imaju djecu i da će imati podršku u usklađivanju obiteljskog i poslovnog života, puno je lakše donijeti odluku o još jednom djetetu. Na kraju, svako dijete nije samo radost jedne obitelji, nego i vrijednost za cijelo društvo.

Osobno cijenim i poštujem svog poslodavca – Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koje ima sluha za obitelj, roditeljstvo i potrebe svojih zaposlenika.

Upravo zbog te podrške i razumijevanja koje sam kroz godine imala, osjećam odgovornost da svoj posao obavljam predano i korektno. Ne želim svoja prava koristiti kao način izbjegavanja obveza, nego ih cijenim kao sigurnost koju imam kada mi je zaista potrebna.

Mogla sam, kada bih gledala samo zakonske mogućnosti, biti odsutna gotovo 15 godina koristeći prava koja mi pripadaju kao majci i trudnici, ali moj izbor je bio drugačiji. U stvarnosti sam bila odsutna oko 5 godina, a sve ostalo vrijeme trudila sam se doprinositi, raditi i uskladiti obiteljske i profesionalne obveze.

Zahvalna sam što radim u sustavu koji prepoznaje važnost obitelji i omogućuje ženama da budu i majke i profesionalci. Upravo ta podrška dodatno me motivira da svoj posao obavljam odgovorno i s poštovanjem prema instituciji kojoj pripadam.

Smatrate li da djecu i mlade danas dovoljno pripremamo za brak, očinstvo i majčinstvo?

Mislim da ih u tome možemo puno bolje pripremati. Velik naglasak stavljamo na obrazovanje i profesionalni uspjeh, a premalo razgovaramo o odnosima, odgovornosti, komunikaciji i važnosti obitelji. Brak i roditeljstvo nisu nešto što se događa samo od sebe. Potrebno je učiti kako slušati, opraštati, preuzimati odgovornost i svakodnevno graditi odnos pun ljubavi i poštovanja. To su životne vještine koje su jednako važne kao i svako formalno obrazovanje.

Koje je vrijednosti i vrline posebno važno razvijati kod dječaka i djevojčica kako bi jednoga dana mogli izgraditi stabilan i sretan brak te biti dobri supruzi, supruge, očevi i majke?

Najvažnije je kod djece razvijati poštenje, odgovornost, suosjećanje, radne navike i poštovanje prema drugim ljudima. Djecu treba učiti da ljubav nije samo osjećaj nego i odluka da svakodnevno činiš dobro drugome. Vjerujem da dječake treba odgajati da budu odgovorni, zaštitnički nastrojeni i puni poštovanja prema ženama, a djevojčice da budu hrabre, samostalne i svjesne vlastite vrijednosti. No iznad svega, i jedni i drugi trebaju naučiti da se kvalitetni odnosi grade međusobnim poštovanjem, iskrenošću i spremnošću na žrtvu.

Mislite li da se ljubav prema obitelji, želja za brakom i otvorenost djeci oblikuju mnogo prije nego što čovjek postane roditelj?

Djeca najviše uče promatrajući svoje roditelje. Ako odrastaju u domu ispunjenom ljubavlju, poštovanjem i osjećajem sigurnosti, prirodno će i sama poželjeti jednoga dana izgraditi takvu obitelj. Zato je primjer roditelja najjača odgojna poruka.

Kada biste danas mladim ljudima trebali objasniti zašto se vrijedi otvoriti životu i ne bojati se veće obitelji, što biste im rekli iz vlastitog iskustva?

Rekla bih im da ne čekaju savršene okolnosti jer one rijetko kada postoje. Djeca ne oduzimaju životne snove, nego ih često obogate i daju im novi smisao. Naravno da roditeljstvo nosi odgovornost, umor i odricanja, ali ono donosi i radost koju je teško usporediti s bilo čim drugim. Kada danas pogledam svoju obitelj, ne razmišljam o svemu čega smo se morali odreći, nego o svemu što smo dobili.

Kada jednog dana Vaša djeca budu govorila o svom djetinjstvu i obitelji u kojoj su odrasla, što biste najviše voljeli da kažu?

Nadam se da neće zaboraviti prisutnost mame u njihovu životu. Voljela bih da se sjećaju mame koja je bila uz njih, koja je s njima išla u parkove, na sportska događanja, plivanje, trčanje, izlete i sva ona mala obiteljska druženja koja djeci ostaju u srcu cijeli život.

Voljela bih da pamte mamu koja se igrala s njima, razgovarala, pratila njihove aktivnosti, veselila se njihovim uspjesima i bila dio njihova odrastanja. Mamu koja svoje vrijeme nije provodila „sjedeći, pušeći cigare i gledajući televizor“, nego mamu koja je birala biti aktivno uključena u njihov život, stvarati uspomene i darivati im svoje vrijeme i pažnju.

Naravno, nitko nije savršen i svaki roditelj ima svoje umorne i teške dane, ali voljela bih da moja djeca najviše pamte ljubav, prisutnost i zajedništvo koje smo gradili.

Voljela bih da se sjećaju doma ispunjenog smijehom, vjerom, ljubavlju, međusobnim poštovanjem i osjećajem sigurnosti. Ako jednoga dana kažu da su imali sretno djetinjstvo, da su znali koliko su voljeni i da upravo takvu toplinu žele prenijeti u svoje obitelji, bit će to za mene najveći dar.

Zahvaljujemo najljepšoj mami Hrvatske, Meliti Boltužić, na iskrenim riječima koje snažno svjedoče o naravi njezine ljepote – o ljubavi, snazi, predanosti i radosti utkanoj u život njezine obitelji.